Kako je to uopšte moguće
Spolja deluje da čovek može da prizna teško krivično delo samo pod torturom. U stvarnosti su dovoljni dugo ispitivanje, umor i snažan pritisak. Čovek se nađe u situaciji u kojoj priznanje izgleda kao način da se ono što se upravo dešava odmah prekine.
U približno toliko od 12 poništenih presuda bilo je lažnog priznanja
Logika osobe koja priznaje obično je ovakva: sada ću reći bilo šta samo da se ovo završi, a posle će se sve razjasniti i istina će izaći na videlo. To se retko desi: posle priznanja istražitelji smatraju da je slučaj zaključen i prestaju da proveravaju druge mogućnosti.
Šta navodi ljude na lažno priznanje
Poslednja stavka objašnjava najstrašniju osobinu lažnih priznanja: ona mogu biti detaljna. Detalji koje je „mogao znati samo počinilac“ često dospeju u iskaz iz pitanja istražitelja, sa fotografija na stolu ili iz medija.
Kako se to sprečava
Glavna zaštita je jednostavna: snimiti celo ispitivanje, a ne samo priznanje na kraju. Ceo snimak omogućava da se vidi odakle potiču detalji i šta je tačno rečeno osobi pre nego što je pristala.
Druga mera je provera priznanja nezavisnim podacima. Priznanje se smatra snažnim ako sadrži nešto što može da se potvrdi i što nije pomenuto tokom ispitivanja: mesto na kom je predmet sakriven ili detalj nepoznat istražiteljima. Za sve ostalo potrebni su zasebni dokazi.
Zašto ljudi priznaju ono što nisu uradili?
Koja je glavna zaštita od lažnih priznanja?
Izvori
- Udeo slučajeva sa lažnim priznanjem među presudama poništenim na osnovu DNK analize navode organizacije koje se bave preispitivanjem takvih slučajeva
- povećanu ranjivost adolescenata potvrdila su zasebna istraživanja
Dalje u serijalu „Istraga i dokazi“
3 članka u celosti na sajtu, još 3 u aplikaciji
