SR
PreuzmiPreuzmi

Zašto otisci prstiju ne rešavaju uvek slučaj

Redakcija Miqo · 1 izvor

Kako to zaista funkcioniše

Otisak na čaši retko je potpun. Obično je to deo jagodice prsta, preklopljen preko drugog takvog otiska, razmazan i nepravilan. Računar u bazi pronalazi nekoliko desetina sličnih kandidata, a zatim na scenu stupa čovek: posmatra tačke grananja i završetke linija i donosi odluku.

✕ MIT

Otisci prstiju su jedinstveni, zato poklapanje dokazuje krivicu.

✓ ČINJENICA

Jedinstvenost šare i pouzdanost poređenja razmazanog fragmenta dve su različite stvari. Pitanje nije da li su otisci jedinstveni, već koliko precizno veštak može da utvrdi poklapanje na osnovu fragmenta.

Poučan slučaj dogodio se 2004. godine. Posle bombaških napada u Madridu, na jednom paketu pronađen je otisak, a američki veštaci su ga sa sigurnošću povezali sa advokatom iz Oregona koji nikada nije bio u Španiji. Dve nedelje kasnije, španska policija pronašla je pravog vlasnika otiska.

Analiza je pokazala ne nemar, već uobičajene mehanizme. Poklapanje je delovalo uverljivo, a zatim je na scenu stupio kontekst: veštaci su znali da se ta osoba uklapa u druge okolnosti i počeli su da vide sličnost tamo gde je nije bilo. Svaki sledeći proveravač znao je zaključak prethodnog.

Šta sprečava otisak da bude dokaz

  • Delimičnost. Što je fragment manji, to više ljudi može da mu odgovara. Potpun otisak je redak.
  • Kontekst. Veštak koji zna verziju istrage nesvesno traži potvrdu, a ne proveru.
  • Vreme nastanka. Otisku se ne može utvrditi datum. On pokazuje da je neko nekada dodirnuo predmet, ali ne i tačno kada.
  • Razlog dodira. Otisak prsta na kvaki vrata kafića znači da je ta osoba otvorila vrata, i ništa više.

O učestalosti grešaka zna se malo, i to je poseban problem. U nekoliko provera, u kojima su veštacima davani parovi čiji su identiteti unapred bili poznati, udeo lažnih poklapanja bio je mali, ali ne i nula. Dugo se takve provere uopšte nisu sprovodile, a tačnost je proglašavana stopostotnom.

Zato je došlo do promena pravila. Veštačenja su počela da se sprovode naslepo, bez poznavanja verzije istrage, a u izveštajima se predlaže da se izraz „potpuno poklapanje“ zameni poštenom procenom verovatnoće. Otisak ostaje snažan dokaz, ali više nije sam po sebi presuda.

Pročitaj do kraja u aplikaciji Miqo

Još 1 minut, a na kraju kviz. Nalazi se u odeljku „Kriminal → Istraga i dokazi“

QR kod za preuzimanje aplikacije Miqo

Usmeri kameru telefona ovde i otvoriće se App Store ili Google Play.

Izvori

  1. Pogrešnu identifikaciju na osnovu otiska u slučaju Brendona Mejfilda iz 2004. godine razmatrao je generalni inspektor Ministarstva pravde SAD. Pitanje merljive tačnosti analize otisaka pokrenuto je u izveštaju Saveta predsednika SAD za nauku i tehnologiju iz 2016. godine