Ona je radila, muškarac je izlagao
Do sredine XX veka naučna evidencija bila je jednostavna: referat je pred društvom mogao da predstavi samo njegov član, a članovi su bili muškarci. Kraljevsko društvo u Londonu izabralo je prve žene među svoje članove tek 1945. godine. Žena bi predala gotov tekst muškarcu - mužu, bratu ili rukovodiocu - i njegovo ime bi ostalo u zapisniku. Formalno, niko ništa nije ukrao: pravilo se odnosilo na to ko ima pravo da govori u sali.
Drugi sloj bilo je radno mesto. U opservatoriji na Harvardu, od 1880-ih, desetine žena analizirale su fotografske ploče sa spektrima zvezda; zvali su ih „računarke“. Okružnice opservatorije potpisivao je direktor. Na okružnici iz 1912. o odnosu perioda i sjaja, na kojem će se kasnije zasnivati merenje udaljenosti do dalekih galaksija, stoji njegov potpis, dok se ime Henriete Livit pojavljuje u prvom redu objašnjenja. Generaciju kasnije citira se potpis, a ne objašnjenje.
Treći sloj bilo je prezime. Rani radovi objavljivani su pod devojačkim, a kasniji pod bračnim prezimenom, dok su indeksi bili uređeni po prezimenu: jedna osoba se delila na dva nepotpuna zapisa. Ako bi osoba u indeksu tražila takvu istraživačicu, pronašle bi se dve različite osobe, a ne jedna celovita. Neke su se potpisivale inicijalima, kako bi se njihov rad čitao bez predrasuda. Kada sabereš sva tri sloja, dobijaš spisak imena u kojem žena gotovo da nema.
Žene među dobitnicima Nobelovih nagrada za nauku - oko 4 od 100
Zasluge pripadaju onome ko je već poznat
Sociolog Robert Merton opisao je 1968. godine „efekat Mateja“: za isti rad poznati naučnik dobija više priznanja nego nepoznati koautor. U timu u kojem je žena gotovo uvek bila mlađa članica - doktorandkinja, asistentkinja ili laboratorijska tehničarka - ta neravnoteža je automatski delovala u jednom smeru, bez ičije odluke.
Istoričarka nauke Margaret Rossiter dala je tome ime 1993. godine: „efekat Matilde“, po sifražetkinji koja je još 1883. pisala da se izumi žena pripisuju muškarcima. Najpoznatiji primer je otkriće pulsara 1967. godine: doktorandkinja je prva primetila signal na papirnoj traci, dok su Nobelovu nagradu za fiziku 1974. godine dobili njen mentor i njegov stariji kolega.
Ko je otkrio pulsare?
Vođa tima. Za to je dobio Nobelovu nagradu.
A ko je prvi video signal na traci?
Doktorandkinja. Shvatila je da nije reč o smetnji u opremi.
Kako se zvala?
Džoselin Bel Bernel. Nema je na spisku dobitnika.
Zašto je ime istraživačice moglo da nestane iz naučne evidencije?
Šta pomaže da primetiš potcenjeni doprinos u timskom otkriću?
Izvori
- „Efekat Mateja“ opisao je sociolog Robert Merton 1968. godine
- izraz „efekat Matilde“ predložila je istoričarka nauke Margaret Rossiter 1993. godine
Dalje u serijalu „Žene u istoriji“
2 članka u celosti na sajtu, još 2 u aplikaciji
