SR
PreuzmiPreuzmi

Kako su se ljudi prali pre vodovoda

Redakcija Miqo · 2 izvora

Do vruće vode dolazilo se ručnim radom

Kofa vode teška je oko 10 kilograma i morala je da se donese iz bunara ili reke. Da bi se okupala cela odrasla osoba, bilo je potrebno nekoliko takvih kofa, a svaku je još trebalo zagrejati: na peći, uz drva koja je neko takođe morao da naseče i donese. Jedno pranje zahtevalo je sate tuđeg rada, najčešće ženskog.

Zato se pranje podelilo na dve različite radnje. Svakodnevno umivanje, lica, vrata, ruku i nogu, obavljalo se iz bokala nad lavorom, uz višestruko manju potrošnju vode. Pranje celog tela postajalo je događaj: planiralo se unapred i nije se dešavalo svake nedelje.

  • Bokal i lavor Voda se sipala odozgo preko ruku, prljava je oticala u lavor, pa se niko nije prao u već iskorišćenoj vodi.
  • Lužina od pepela Drveni pepeo se prelivao ključalom vodom i tako se dobijao alkalni rastvor koji razgrađuje masnoću; njime se prao veš i kosa, a sapun je takođe postojao, ali se čuvao.
  • Promena košulje Veš je upijao znoj, a oprati ga bilo je lakše nego zagrejati vodu za celu porodicu.
  • Zajedničko korito U istoj vodi pralo se redom, pa bi se do poslednje osobe voda ohladila i zamutila.

Čistom se smatrala košulja, a ne koža

U Evropi XVI-XVIII veka voda je dospela pod sumnju. Posle epidemija gradska kupatila su zatvarana, a lekari su ponavljali da vruća voda otvara pore i propušta zarazu. Čistoća se preselila na veš: bela košulja koja se često menjala smatrala se dokazom urednosti. Otuda i pažnja posvećena okovratniku i manžetnama, jedinim delovima košulje koji su se videli ispod haljine.

Tamo gde je parno kupatilo opstalo, rusko i finsko, pranje je zadržalo nedeljni ritam. Nije ga održavalo pravilo, već peć: ložiti je zbog jedne osobe bilo rasipno, pa su se svi prali redom, istog dana. U Japanu se ložilo češće, ali se voda u kadi takođe nije menjala: pre nego što bi ušla u nju, svaka osoba bi se oprala spolja.

PoUtSrČePeSuNe

Nije merenje, već raspored u domaćinstvu: radnim danima bio je dovoljan bokal, a subotom se kupatilo ložilo za sve.

Taj dan je najčešće bila subota, uoči nedeljne službe. Ali ritam nije bio zakon: u gradovima sa javnim kupatilima ljudi su išli da se operu kad su mogli, dok je u kući sa poslugom lavor sa vrućom vodom mogao da se pojavi u spavaćoj sobi bilo kog dana u nedelji.

Pročitaj do kraja u aplikaciji Miqo

Još 1 minut, a na kraju kviz. Nalazi se u odeljku „Istorija → Svakodnevni život nekad“

QR kod za preuzimanje aplikacije Miqo

Usmeri kameru telefona ovde i otvoriće se App Store ili Google Play.

Izvori

  1. Žorž Vigarelo, Čisto i prljavo (1985) - istorija predstava o čistoći tela
  2. Ketrin Ašenberg, Prljavo o čistom (2007)