Mirno spolja, anksiozno iznutra
U klasičnom posmatranju jednogodišnje dece - kratko odvajanje od mame i njen povratak - neka deca su se ponašala iznenađujuće mirno. Mama bi izašla: ona bi nastavila da kotrljaju autić. Vratila bi se: nisu joj trčala u susret, već su se okretala igrački. Sa strane - „dobro im je i ovako“.
Sve dok ih nisu priključili na senzore. Puls te dece rastao je ništa manje nego kod one koja su plakala, a smirivao se sporije. U pojedinim istraživanjima zabeležen je i izraženiji porast hormona stresa u njihovoj pljuvački - doduše, uzorci su bili mali i nalazi se ne poklapaju svuda. Mirno je bilo ponašanje, ne i organizam.
To je mehanizam koji se kasnije razvija u odnosima odraslih. Zove se deaktivacija: ne „ne osećam“, već „ne šaljem signal i trudim se da ne primetim da postoji“.
Odakle dolazi navika da ne tražiš
Dete ne bira strategiju, već pronalazi onu koja funkcioniše. Ako se odrasla osoba na plač češće povlačila, nervirala ili zahtevala „prestani“, signal o potrebi je prestajao da donosi bliskost i počinjao da donosi odbacivanje. Manje košta da prestaneš da tražiš. Tako se anksioznost i bliskost vežu u jedan čvor: što je osoba bliže, anksioznost je glasnija - i distanca je potrebnija da bi se smanjila.
Verzija kod odraslih je prepoznatljiva. Razgovor „o nama“ - i odjednom baš moraš da završiš posao. Posle naročito toplog večernjeg druženja - dan kratkih odgovora. Raskid prođe „normalno“, a tuga stigne sa zakašnjenjem i kao da nije niotkuda.
Otprilike svaka 4. odrasla osoba je, prema upitnicima, bliža izbegavajućem polu. Udeo primetno varira od uzorka do uzorka.
Kod odraslih je raskorak isti. U intervjuima o detinjstvu, ljudi sa izbegavajućim stilom opisivali su odnose kao ne naročito važne, a roditelje kao „obične“, ali im je pri pitanjima o odvajanju i odbacivanju kožna provodljivost rasla više nego kod ostalih.
Zašto pritisak samo povećava distancu
Partner oseća hladnoću i pojačava signal: pita šta nije u redu, zahteva razgovor, prilazi bliže. Za osobu sa izbegavajućim stilom to nije „konačno toplina“, već veće opterećenje - pa se ona povlači još korak. Krug se zatvara: oboje rade upravo ono što pokreće ono drugo.
- Molba
- Anksioznost
- Povlačenje
- Pritisak
I važan detalj: povlačenje nije isto što i ravnodušnost. Kada su ljudima sa izbegavajućim stilom dali drugi zadatak koji je zaokupljao pažnju, potisnute misli o rastanku vraćale su se same. Strategija zahteva resurse - kad si umoran, ona popušta.
Šta se često dešava iznutra kada se osoba sa izbegavajućim stilom povuče?
Šta pomaže ako posle zbližavanja želiš da se baciš na obaveze?
Izvori
- Procedura „Neobična situacija“ Meri Ejnsfort
- puls - Sroufe & Waters, 1977
- kortizol - Spangler & Grossmann, 1993
- kožna provodljivost - Dozier & Kobak, 1992
- povratak potisnutih misli pod opterećenjem - Mikulincer et al., 2004
Dalje u serijalu „Tipovi privrženosti“
2 članka u celosti na sajtu, još 3 u aplikaciji
