SR
PreuzmiPreuzmi

Odakle dolazi anksiozna privrženost

Redakcija Miqo · 3 izvora

Nije stvar u hladnoći, već u nepredvidivosti

Oko 1970. godine Meri Ejnsvert i kolege posmatrale su jednogodišnju decu u kratkoj laboratorijskoj proceduri „Strana situacija“: majka bi nakratko izašla iz sobe, pa se vratila. Neka deca bi se brzo umirila i vratila igračkama. Druga su se pravila da im je svejedno. Treća su se držala majke, a istovremeno je odgurivala, i plakala još dugo po njenom povratku - taj obrazac nazvan je anksiozno-ambivalentnim. Iza njega nije stajala ravnodušnost odrasle osobe, već nedoslednost: ista osoba bi nekad odgovorila odmah, a nekad bila zauzeta, razdražena ili nedostupna.

Razlika je važnija nego što deluje. Dete ne meri količinu topline, već pravi predviđanje: šta će biti ako se oglasim. Kada je odgovor stabilan - čak i ako je stalno oskudan - predviđanje se formira i napetost popušta: može da se opusti ili prestane da traži. Kada odgovor liči na lutriju, predviđanje se nikada ne formira. Pažnja ostaje usmerena na odraslu osobu, a ne na sobu s igračkama: skuplje je skrenuti pogled, jer možda će baš sada stići odgovor.

14%

Anksiozno-ambivalentni tip - oko 14% dece u pregledu 32 uzorka

Zašto se glasniji signal učvršćuje

Ako oglašavanje uspeva svaki drugi put, razuman potez je pojačati ga: plakati duže, držati se čvršće, pitati još jednom. Zatim se uključuje mehanizam proučavan daleko izvan teme privrženosti - na nju se prenosi po analogiji. Ponašanje koje se potkrepljuje nepredvidivo gasi se sporije od onog koje je potkrepljivano svaki put. Kada je odgovor stizao svaki put, brzo primetiš njegov nestanak i prestaneš da se oglašavaš. Kada je stizao nasumično, pauza se ne čita kao „ne“, već kao „još ne“ - i pokušaji se nastavljaju.

  1. Odgovor - lutrija
  2. Signal glasniji
  3. Nekad je uspelo
  4. Učvrstilo se

Verzija u odraslom dobu je ista, samo su umesto plača tu poruke i pitanja. Rad Hazan i Shaver iz 1987. pokazao je da se romantični odnosi dele na slične tipove, a anksiozna strategija se tu odmah prepoznaje: rano uočiti znake udaljavanja i burno reagovati. Ovde je potrebna ograda koja menja zaključak: veza između tipa u detinjstvu i odraslog doba nije direktna linija. Stabilnost je niska, a ličnost i kasniji bliski odnosi je primetno menjaju. To je naučena navika predviđanja, a ne presuda.

  • Duga pauza u dopisivanju ne čita se kao „zauzet je“, već kao „udaljava se“ - i vuče te da proveriš.
  • Skeniranje tona znači da primetiš promenu intonacije pre nego što je sama osoba postane svesna.
  • Protest umesto molbe znači da umesto „anksiozno mi je“ izađe prekor: signal je glasniji, ali ga je teže razumeti.
Proveri se1 / 2

Zašto dete može jače da plače i drži se odrasle osobe?

Izvori

  1. Ainsworth et al., „Patterns of Attachment“ (1978)
  2. van IJzendoorn & Kroonenberg, međukulturni pregled „Strane situacije“, Child Development (1988)
  3. Hazan & Shaver, Journal of Personality and Social Psychology (1987)

Dalje u serijalu „Tipovi privrženosti“

2 članka u celosti na sajtu, još 3 u aplikaciji

Svi članci

Još 3 članka iz serijala u aplikaciji

Čekaju te u odeljku „Odnosi → Tipovi privrženosti“. Besplatno.

Kviz · 12 pitanjaKoliko dobro poznaješ temu „Tipovi privrženosti“?