Zašto kompliment ne ostaje
Neko ti kaže: „Odlično si to uradio“ - a sat kasnije od toga ništa nije ostalo. Nije stvar u nezahvalnosti. Mozak upoređuje novu poruku sa onim što već zna o tebi i, ako se ne uklapa, lakše mu je da objasni poruku nego da prepravi sliku: bio je ljubazan, nije video nacrte, samo je morao nešto da kaže.
To se naziva samopotvrđivanjem: uobičajena slika o sebi čvršća je od nečeg prijatnog. Pohvala se najbolje prima tamo gde je već prisutna sigurnost u sebe, a najteže tamo gde ti je oslonac upravo najpotrebniji. Iz istog razloga ponavljanje fraza poput „Ja sam divna osoba“ ne popravlja raspoloženje ljudima sa niskim samopoštovanjem: u jednom eksperimentu njihovo raspoloženje posle toga bilo je čak gore nego kod onih koji nisu ništa ponavljali.
Ne postoje precizna merenja toga gde kompliment ode u prvoj sekundi. Procenti ispod nisu istraživanje, već ilustracija: vidi koja je reakcija tvoja.
Šta radiš s pohvalom u prvoj sekundi?
Pohvala za pamet deluje kao uslov
Drugi razlog je ozbiljniji. „Pametan si“, „talentovan si“ zvuči kao poklon, ali deluje kao uslov. Ako si pametan zato što ti je uspelo, sledeći put kad ne uspe, zaključak će se odnositi na tebe, a ne na zadatak. Tvoja vrednost postaje nestabilna: raste i pada zajedno s rezultatom. Ovakvo samopoštovanje može biti visoko, ali zavisi od rezultata - i moraš stalno da ga održavaš.
U eksperimentima Kerol Dvek i njenih saradnika decu su posle rešenih zadataka različito hvalili. One koje su hvalili zbog inteligencije kasnije su birale zadatke za koje su bile sigurne da će ih rešiti, a posle neuspeha su se lošije snalazile. One koje su hvalili zbog truda češće su birale teže zadatke. Ovaj obrazac se ponavljao u različitim istraživanjima, ali jačina efekta zavisi od uzorka.
„Pametan si, sposoban si.“ Presuda o tebi celoj - dobra, ali krhka. Sledeća greška je poništava.
„Prepravljeno je ovo tri puta i uspelo.“ Opisuje ono što je urađeno. Greška ništa ne poništava, već je samo sledeći korak.
Razlika nije u učtivosti, već u onome što ostaje u tebi. Iz prve rečenice poneseš etiketu koju sada moraš da braniš. Iz druge - opis onoga što možeš da ponoviš.
Samopoštovanje raste iz ovog drugog: iz nagomilanih dokaza da možeš da se izboriš sa stvarima. Tuđe poverenje u tebe to ne može da zameni - ono više govori o osobi koja ga izgovara nego o tebi. Sam mehanizam se u istraživanjima dosledno uočava, ali sporno je koliko snažno pohvala menja samopoštovanje: brojevi se veoma razlikuju od istraživanja do istraživanja.
Pročitaj do kraja u aplikaciji Miqo
Još 1 minut, a na kraju kviz. Nalazi se u odeljku „Psihologija → Samopoštovanje“
Usmeri kameru telefona ovde i otvoriće se App Store ili Google Play.
Izvori
- Dž. Vud, E. Perunović i Dž. Li, Psychological Science, 2009 - pozitivne izjave o sebi i raspoloženje kod osoba s niskim samopoštovanjem. K. Miler i K. Dvek, Journal of Personality and Social Psychology, 1998 - pohvala za inteligenciju i trud