SR
PreuzmiPreuzmi

Kako dnevnici otkrivaju epohu

Redakcija Miqo · 1 izvor

Dokument i dnevnik vide različite stvari

Zvanični dokument nastaje da bi se nešto utvrdilo: da se neko postavi na funkciju, podnese izveštaj ili izda dozvola. U njemu postoji odluka, ali ne i život oko te odluke. Dnevnik se piše bez posebnog cilja i zato beleži ono što nikome nije padalo na pamet da zapiše.

Izveštaj

Šta je odlučeno, ko je odgovoran, koliko je izdvojeno

Dnevnik

Čime se ložilo, šta se jelo, koga su se plašili, o čemu se ćutalo

Jedan od najpoznatijih primera je londonski činovnik iz 17. veka koji je vodio dnevnik za sebe i usput opisao kugu i Veliki požar iznutra - kako je mirisalo, kuda su ljudi bežali i šta su uspeli da iznesu. Zvanični dokumenti iz iste godine navode brojke i naredbe, ali iz njih je nemoguće razumeti kako je to izgledalo.

Šta istoričar traži u dnevniku

  • Cene i vreme. Najdosadniji zapisi pružaju najpouzdanije podatke: od čega se živelo, koliko je šta koštalo i kada je bila loša žetva.
  • Dnevna rutina. U koliko sati se ustajalo, kada se jelo i koliko se dugo pešačilo. Tako se rekonstruiše kako je izgledao običan dan.
  • Glasine. Šta su ljudi smatrali istinom. Čak i netačna glasina pokazuje čega su se plašili i u šta su verovali.
  • Prećutano. O čemu čovek ne piše iako se to dešava u njegovoj blizini. Ponekad ćutanje govori više od zapisa.

Poslednja stavka je najzamršenija. Autor može izbegavati neku temu iz straha, pristojnosti ili zato što mu je previše svakodnevna da bi je pominjao. Da bi se razaznalo o čemu je reč, moraš da uporediš nekoliko dnevnika iz istog perioda.

Zašto dnevnicima ne možeš verovati u potpunosti

Ovaj izvor ima sistematsku pristrasnost. Pisali su oni koji su umeli da pišu i imali vremena za to, a sačuvali su se dnevnici onih čiji su potomci smatrali da ih vredi sačuvati. Glasovi nepismene većine gotovo da nisu stigli do nas.

Druga pristrasnost potiče iz samog žanra. Mnogi su vodili dnevnik imajući na umu budućeg čitaoca i usput uređivali sliku o sebi. Zapisi iz ratnih godina često su prolazili i cenzuru, a ponekad ih je autor uređivao godinama kasnije, već znajući kako se sve završilo.

Zato dnevnik u radu istoričara gotovo nikada ne stoji sam. Stavlja se pored parohijskih matica, računa, novina i drugih dnevnika, a istina se sklapa na njihovom preseku. Jedan zapis može da posluži kao detalj, ali ne i kao dokaz.

Proveri se1 / 2

Zašto su istoričarima posebno korisni dosadni zapisi u dnevniku?

Izvori

  1. Reč je o dnevniku Semjuela Pipsa iz 1660-ih, jednom od najdetaljnijih izvora o svakodnevnom životu tog doba. U nauci o istorijskim izvorima proučavaju se problemi odabira i autocenzure u ličnim izvorima

Dalje u serijalu „Pisma i dnevnici“

2 članka u celosti na sajtu, još 3 u aplikaciji

Svi članci

Još 3 članka iz serijala u aplikaciji

Čekaju te u odeljku „Istorija → Pisma i dnevnici“. Besplatno.

Kviz · 12 pitanjaKoliko dobro poznaješ temu „Pisma i dnevnici“?