Mačja mumija je prinos, a ne sahrana
Ne pronalaze ih jednu po jednu, već u ogromnom broju. U katakombama Sakare, Bubastisa i Beni Hasana zamotuljci su ležali na hiljade, sloj na sloj. Glavni talas trajao je otprilike od VII veka pre nove ere do prvih vekova nove ere: kroz Pozni period, Ptolemejsko doba i rimski Egipat, kada je hodočašće u hramove postalo masovno.
Logika je bila jednostavna. Mačka je bila životinja boginje Bastet, a drugde i boginja sa lavljom glavom, poput Pakhet. Da bi molba stigla do njih, bio je potreban posrednik, a mumija je služila kao pismo: telo je sačuvano, pa je duh životinje mogao da stigne do božanstva i prenese mu molbu. Hodočasnik bi došao u hram, dobio gotovu mumiju, a sveštenik bi je položio u katakombu - molba je poslata. Ceo ciklus se vrtio oko toga: mačke su pri hramu uzgajane i odgajane, u pravom trenutku usmrćivane, balzamovane i uvijane.
I ljubimci su balzamovani, ali to je bio redak slučaj. Najpoznatija je mačka Ta-miu, miljenica princa Tutmosa: za nju je isklesan kameni sarkofag sa natpisima. Razlika se odmah vidi: ljubimac ima zaseban kovčeg i ime, dok prinos ima zavoje i zajedničku jamu.
Ispod zavoja nije uvek mačka
Danas se mumije ne odmotavaju, već snimaju. Kada je u Mančesteru rendgenom i kompjuterizovanom tomografijom pregledano više od 800 egipatskih životinjskih zamotuljaka, slika se pokazala raznolikom.
Najlakše je nazvati to falsifikatom, ali sami istraživači to ne vide tako. Verovatnije je da je u zamotuljak stavljano sve što je bilo povezano sa svetom životinjom: prostirka, ljuske, pesak iz ograđenog prostora. Verniku je to možda bilo dovoljno. Ni obmana kupca ne može da se isključi: iz zamotuljka se ne može pročitati namera.
Jedno je jasno - razmere. Mačke su gotovo uvek mlade, a kod nekih su pronađeni pomereni vratni pršljenovi, što se tumači kao trag namernog usmrćivanja. Životinje nisu čekane, već su dopremane prema potražnji: to je bila proizvodnja pri hramu, a ne groblje.
Sve se završilo u skladu s početkom. Godine 1890. u Liverpul je dopremljena pošiljka mačjih mumija pronađenih kod Beni Hasana i prodata na aukciji kao đubrivo - engleska polja đubrena su onim što je u Egiptu pažljivo polagano u katakombe. Muzeji su uzeli nekoliko mumija, a ostatak je završio u zemlji.
Zašto je hodočasnik donosio mačju mumiju u hram?
Šta se moglo nalaziti u mačjem zamotuljku?
Izvori
- Na osnovu istraživanja mumija životinja Mančesterskog muzeja i univerziteta (rendgensko snimanje i kompjuterizovana tomografija više od 800 zamotuljaka) i publikacija o katakombama Sakare, Bubastisa i Beni Hasana
- za liverpulsku prodaju iz 1890. zna se iz tadašnjih novinskih izveštaja
Dalje u serijalu „Egipatski mitovi“
2 članka u celosti na sajtu, još 3 u aplikaciji
